Izgradnjom kuća
na novoj koloniji kod Uzdina tokom 1925-1926. godine, naselje je
polako počelo da dobija svoj oblik. Pošto novo naselje nije još
imalo svoje ime, ukazala se potreba da se odredi adekvatan naziv
novog naselja. Uzdinci su novo naselje nazivali “BUNARJE”, meštani
susednih sela, nazivali su ga “SINĐELIĆEVO”, neki uzdinci su
predlagali da se zove “MALI UZDIN”. Da bi se prekinula ova nagađanja
oko naziva novog naselja, mesna agrarna zajednica sazvala je
skupštinu na kojoj će biti odlučeno kakav će naziv dobiti novo
naselje. U svom rukopisu g. Milan Radovanović kaže sledeće: “17. maja 1927. godine mesna agrarna zajednica sazove skupštinu. Po ideju
dr. Slavka Kamenkovića, lekara iz Uzdina, da se selo nazove imenom
slavnog srpskog vojvode Radomira Putnika, Milan Radovanović je
predložio da se selo skraćeno nazove “PUTNIKOVO”, što je skupština
jednoglasno usvojila. Posle skupštine, upućena je molba
ministarstvu unutrašnjih poslova, ali ovo, vrati molbu na saglasnost
opštinskom odboru, koje ovo energično odbija, i tek na intervenciju
istražnog sudije Tomića, stvar je sa velikom mukom okončana i selo
je 1927. godine, konačno dobilo svoje ime.”
Međutim,
zvanično, ministarstvo unutrašnjih poslova je rešenjem
III
broj
65283 od 23. decembra 1930. godine, odobrilo da novo naselje kod uzdina
nosi ime “PUTNIKOVO”. Ovaj akt je objavljen u službenim Novinama od
5. januara 1931. godine. (Prilog 58). Na osnovu ovih podataka, 23.
decembar 1930. godine, može se uzeti kao datum od kada ovo mesto
zvanično nosi naziv “PUTNIKOVO”.
Ovde je vredno
napomenuti, da usled neobaveštenosti mnogi i danas smatraju da je
vojvoda Radomir Putnik prolazio kroz Putnikovo, te da zato ovo
mesto nosi njegovo ime. Međutim, naš proslavljeni vojvoda je umro u
Nici (Francuska) 1917. godine, te su ovakve pretpostavke neosnovane. Sva je prilika
da su se meštani odlučili za ovakav naziv jer se teretni brod koji
je dovezao drugi transport doseljenika iz Mađarske zvao “VOJVODA
PUTNIK”. Nama , koji smo se kasanije doselili (posle
II
sv. rata), meštani su pričali, da je selo dobilo ime po teretnom
brodu koji se zvao “VOJVODA PUTNIK”, kojim su oni došli iz Mađarske.
Što se naziva
sela tiče, pomenućemo dopis od 12. januara 1934. godine u kome agrarna
zajednica Srba optanata u Uzdinu traži odobrenje od saveza, za
promenu naziva firme, odnosno pomenute agrarne zajednice. U dopisu
se kaže sledeće:
“Ova zajednica
učtivo moli Savez za odobrenje da može promeniti naziv firme utoliko
da se od sada zove “AGRARNA ZAJEDNICA U PUTNIKOVU OPŠTINA UZDIN”,
pošto je naša kolonija krštena, i od ministarstva unutrašnjih dela
odobreno gore pomenuto ime.“ (Prilog 59). Na sve ovo opštinski sud
u Pančevu donosi rešenje od 3. februara 1934. godine o izmeni stava
I
Pravila zadruge, i to tako, gde će sada tekst firme da glasi
“AGRARNA ZAJEDNICA U PUTNIKOVU OPŠTINA UZDIN”. (Prilog 55)
Prilog 53, Prilog 54
Sve do posle
Drugog svetskog rata meštani su ulice nazivali svako po svom
nahođenju. Neki su ulice (dve ulice) nazivali prva i druga, neki
donja i gornja.
Sve do početka
naseljavanja stanovništva iz Srbije i Bosne i Hercegovine u
Putnikovu su bile dve ulice, dok u trećoj ulici ( današnja Bosanska
ulica) bilo je samo tri kuće dobrovoljaca : Vukojević Sime, Šešum
Bože i Vučetić Milorada.
Pred kraj
drugog svetskog rata 1944. godine na sremskom frontu je iz Putnikova
poginulo troje boraca : Milić David, rođen 1925. godine, Radovanović
Blagoje, rođen 1918. godine i Milovanović Stanko, rođen 1925. godine.
Po završetku
II
svetskog rata, meštani su odlučili da ulicama daju imena poginulih
boraca. Odlučeno je da se ulica gde je stanovao David Milić zove
“DAVIDOVA ULICA”. Međutim, dileme je bilo oko druge ulice jer su iz
iste ulice poginuli dvojica meštana Blakoje i Stanko. Dilemu je
razrešila Blagojeva majka Eufemija (Vema) koja je smatrala da je njen
sin Blagoje još živ, i da se ulici ne daje njegovo ime. Tako je ova
druga ulica dobila ime “STANKOVA ULICA”. U vezi sa ovim, žena
pokojnog blagoja Radovanovića ud. Jula Radovanović-Pejić kaže
sledeće: “Moja svekrva Vema stalno je govorila da joj je sin živ i
da će se jednog dana vratiti. Išla je koje kuda po vračarama, i
nikako nije mogla da se pomiri sa tim da joj je sin poginuo.”
Neznamo
od kada zvanično ulice nose imena poginulih boraca, odnosno, od kada
su ulice zvanično dobile naziv. Međutim, kada je izvršen popis
stanovništva, odnosno upis stanovnika u knjigu državljana nove
Jugoslavije 28. avgusta 1948. godine, stanovnici Putnikova su
upisani kao stanovnici poslednje (sedme) ulice Avram Janku u Uzdinu,
što znači da zvanično još nisu odobrena imena ulica u Putnikovu.
Međutim, uvidom u matične knjige rođenih u mesnoj zajednici u Uzdinu, svim rođenim do
septembra meseca 1948. godine vodi se kao mesto rođenja
Putnikovo-Uzdin bez naziva ulice. Od septembra meseca za sve rođene
u Putnikovu vodi se i ulica i broj gde je dete rođeno.
Treća poprečna
ulica dobila je naziv nešto kasnije kada su počeli da se doseljavaju
stanovnici iz Bosne i Hercegovine. Pošto su većinu stanovnika u toj
ulici činili doseljenici iz Bosne i Hercegovine ova ulica je dobila
naziv “BOSANSKA ULICA”.
Tako ovo malo
mesto i danas zanično ima tri ulice : Bosanska, Davidova i Stankova
ulica.
|