Pošto je nova kolonija Putnikovo polako počela da dobija svoj oblik, nametnula se potreba da se
odredi mesto za groblje. Mesto za groblje je odredio sreski
načelnik iz Kovačice Lazar Ojkić, 1930.
godine
u površini od 400 kv.hv.
Broj parcele 4802-99. Meštani su do tada svoje
umrle sahranjivali u Uzdinskom groblju. Iste godine meštani su
ogradili groblje sa zidom od naboja, a na sredini groblja su
postavili veliki drveni krst ispred koga se kasnije održavala služba
za sve umrle. Pri ulasku u groblje sa leve strane ostavljeno je
mesto za dečije grobove, a sa desne strane
. |
|
Prvi grobovi - spomenici od kamena |
ostavljeno je mesto za
odrasle. U prvo vreme, računa o groblju vodila je mesna agrarna
zajednica, do osnivanja crkvene opštine, koja je na sebe preuzela tu
obavezu. Mesto za grobnice se naplaćivalo u naturi (žito i kukuruz)
i u novcu. Nešto kasnije groblje je prošireno za još dve parcele,
sve u ukupnoj površini (po eksproprijacionoj odluci od 1935.
godine), od
1303 kv.hv. gde je po današnjem urbanističkom planu iznosi u
površini od tri placa. Ostali deo koji je slobodan crkvena opština
je izdala u zakup kao senokos. Danas na neiskorišćenom delu groblja
zasejana je detelina koju seoski mesni odbor prodaje meštanima putem
licitacije.
Prvi
stanovnik nove kolonije koji je sahranjen na novom groblju je Aćim
Subotić. Sahrana je obavljena 27. marta 1930.
godine. U vezi sa ovim u
svom rukopisu Milan Radovanović napisao je sledeće:
“Kada je trebalo da se iskopa raka za pokojnika, zašta je bio sa još
jednim drugom određen Đorđe Ninić. Tadašnji predsednik agrarne
zajednice Đorđe Milovanović, pitao je ovu dvojicu: kako ćete
iskopati raku? Đorđe Ninić mu je odgovorio da će raku iskopati u
pravcu istok-zapad. Međutim, predsednik je naredio da se raka mora
iskopati u pravcu sever-jug. Na primedbu Đorđa Ninića da je to
nepravilno, pošto su svi pravoslavni grobovi okrenuti ka istoku.
Predsednik je strogo naredio da se raka ima iskopati po njegovoj
naredbi. Kada je povorka sa pokojnikom stigla na groblje, nadležni
sveštenik protojerej Maksa Vujić, videvši kako je raka iskopana,
upitao je Đorđa Ninića da li zna, kako se kopa raka za pravoslavne
hrišćane? Na šta je ovaj odgovorio: Znam oče proto, ali je
predsednik naredio da se ovako iskopa. Prota je odmah naredio da se
ova raka zatrpa i da se nova iskopa. Kada je ovo čula žena
predsednika, Saveta Milovanović, pred celom povorkom na pasja kola
izgrdila je svog muža za neznanje koje je pokazao”
Kao
što se na slici vidi, stari deo groblja je uglavnom zapušten jer
se
njihova rodbina, uglavnom odselila ili pomrla. Prvi spomenici su
rađeni od odgovarajućeg kamena, gde su krst i ploča za natpis
urađeni u jednom delu. Od 1970.
godine uglavnom se rade mermerni
spomenici, najrazličitijih oblika.
Poslednji put groblje je ograđeno 1974.
godine.
Tada su delegati u mesnoj
zajednici Uzdin bili Stojko Vukojević i Slavko Bojović, te su od
prodatih topola između Putnikova i Uzdina, kupili žicu i gvozdene
stubove. Mesna
. |
|
Novo groblje - spomenici od mermera |
organizacija socijalističkog saveza čiji je
predsednik bio Slavko Mićić dala je šljunak i cement za betoniranje
stubova. Sve ostalo je urađeno dobrovoljnim radom.
1990.
godine braća Đorđe i Predrag Milosavljević koji su tada bili
predstavnici sela, od prodatih topola na Đal, organizovali su da se
uradi široka betonska staza od asfalta do kraja groblja po dužini.
Od mesnog samodoprinosa je 1994.
godine
prezidan zid do ulice, a 1995.
sazidana prostorija (3x2m)
gde se ostavlja alat za kopanje rake, a ujedno služi da se oni koji
kopaju raku mogu skloniti u slučaju nevremena.
Groblje je danas dosta dobro uređeno, jer su se godinama stvarali
uslovi za to. Ovde još da napomenemo da se posle II
sv. rata grobna
mesta ne naplaćuju, a grobovi se uglavnom kopaju redom, dok se ne
završi jedan red, pa se prelazi u drugi i tako redom.
|