.

 

GROBLJE

 

Pošto je nova kolonija Putnikovo polako počela da dobija svoj oblik,  nametnula se potreba da se odredi mesto za groblje. Mesto za groblje je odredio sreski načelnik  iz Kovačice Lazar Ojkić, 1930. godine u površini od 400 kv.hv. Broj parcele 4802-99. Meštani su do tada svoje umrle sahranjivali u  Uzdinskom groblju. Iste godine meštani su ogradili groblje sa zidom od naboja, a na sredini groblja su postavili veliki drveni krst ispred koga se kasnije održavala služba za sve umrle. Pri ulasku u groblje sa leve strane ostavljeno je mesto za dečije grobove, a sa desne strane

.

Prvi grobovi - spomenici od kamena

 ostavljeno je mesto za odrasle. U prvo vreme, računa o groblju vodila je mesna agrarna zajednica, do osnivanja crkvene opštine, koja je na sebe preuzela tu obavezu. Mesto za grobnice se naplaćivalo u naturi (žito i kukuruz) i u novcu. Nešto kasnije groblje je prošireno za još dve parcele, sve u ukupnoj površini (po eksproprijacionoj odluci od 1935. godine), od 1303 kv.hv. gde je po današnjem urbanističkom planu iznosi u površini od tri placa. Ostali deo koji je slobodan crkvena opština je izdala u zakup kao senokos. Danas na neiskorišćenom delu groblja zasejana je detelina koju seoski mesni odbor prodaje meštanima putem licitacije.

Prvi stanovnik nove kolonije koji je sahranjen na novom groblju je Aćim Subotić. Sahrana je obavljena 27. marta 1930. godine. U vezi sa ovim u svom rukopisu Milan Radovanović napisao je sledeće:

“Kada je trebalo da se iskopa raka za pokojnika, zašta je bio sa još jednim drugom određen Đorđe Ninić. Tadašnji predsednik agrarne zajednice Đorđe Milovanović, pitao je ovu dvojicu: kako ćete iskopati raku? Đorđe Ninić mu je odgovorio da će raku iskopati u pravcu istok-zapad. Međutim, predsednik je naredio da se raka mora iskopati u pravcu sever-jug. Na primedbu Đorđa Ninića da je to nepravilno, pošto su svi pravoslavni grobovi okrenuti ka istoku. Predsednik je strogo naredio da se raka ima iskopati po njegovoj naredbi. Kada je povorka sa pokojnikom stigla na groblje, nadležni sveštenik protojerej Maksa Vujić, videvši kako je raka iskopana, upitao je  Đorđa Ninića da li zna, kako se kopa raka za pravoslavne hrišćane? Na šta je ovaj odgovorio: Znam oče proto, ali je predsednik naredio da se ovako iskopa. Prota je odmah naredio da se ova raka zatrpa i da se nova iskopa. Kada je ovo čula žena predsednika, Saveta Milovanović, pred celom povorkom na pasja kola izgrdila je svog muža za neznanje koje je pokazao”

Kao što se na slici vidi, stari deo groblja je uglavnom zapušten jer se njihova rodbina, uglavnom odselila ili pomrla. Prvi spomenici su rađeni od odgovarajućeg kamena, gde su krst i ploča za natpis urađeni u jednom delu. Od 1970. godine uglavnom se rade mermerni spomenici, najrazličitijih oblika.

Poslednji put groblje je ograđeno 1974. godine. Tada su delegati u mesnoj zajednici Uzdin bili Stojko Vukojević i Slavko Bojović, te su od prodatih topola između Putnikova i Uzdina, kupili žicu i gvozdene stubove. Mesna

.

Novo groblje - spomenici od mermera

 organizacija socijalističkog saveza čiji je predsednik bio Slavko Mićić dala je šljunak i cement za betoniranje stubova. Sve ostalo je urađeno dobrovoljnim radom.

1990. godine braća Đorđe i Predrag Milosavljević koji su tada bili predstavnici sela, od prodatih topola na Đal, organizovali su da se uradi široka betonska staza od asfalta do kraja groblja po dužini. Od mesnog samodoprinosa je 1994. godine prezidan zid do ulice, a 1995. sazidana  prostorija (3x2m) gde se ostavlja alat za kopanje rake, a ujedno služi da se oni koji kopaju raku mogu skloniti u slučaju nevremena.

Groblje je danas dosta dobro uređeno, jer su se godinama stvarali uslovi za to. Ovde još da napomenemo da se posle II sv. rata grobna mesta ne naplaćuju, a grobovi se uglavnom kopaju redom, dok se ne završi jedan red, pa se prelazi u drugi i tako redom.